Perwoll Perwoll Perwoll

#Relive

Zaštitna lica spore mode

Zaštitna lica spore mode: Kate Fletcher

Kada govorimo o pokretu spore mode, često zaglibimo u raspravama o konkretnim poboljšanjima koja glavni modni igrači i krajnji potrošači mogu provesti kako bi osigurali pravedniju i održiviju modnu industriju. No, što ako smo cijelu stvar pogrešno shvatili? Što ako čak i najelegantniji ekološki ratnici ne mogu vidjeti modnu šumu od silnog organskog drveća? Kate Fletcher svakako tako misli – a kada žena koja je skovala izraz „slow fashion” govori, svi bismo trebali slušati. 

 

Usporavanje nije definicija spore mode

Profesorica održivosti, dizajna i mode u Centru za održivu modu Umjetničkog sveučilišta u Londonu poznata je kao istraživačica, autorica i govornica o svim temama koje se tiču spore mode. Što je još važnije, bila je prva osoba koja je koristila izraz koji je u međuvremenu uvršten u dizajnerski rječnik. Sporu modu je djelomice definirala u suprotnosti prema njezinoj brzoj inačici, proglasivši brzinu „ključnom karakteristikom današnje tekstilne i odjevne industrije.” 

 

Fletcher, međutim, smatra da su najuobičajenija rješenja za probleme brze mode tek „tehničke prirode”. Iako su prelazak na organska vlakna, isplata pravednih nadnica i opće poboljšanje radnih uvjeta sve koraci koji idu u dobrom smjeru, oni ne ulaze u samu srž onoga što spora moda zapravo predstavlja. Spora moda za Fletcher predstavlja mnogo više od usporavanja. Ideal kvalitetnije odjeće, proizvedene po pravednim uvjetima i u manjim količinama temelj je, a ne krajnji cilj njezine filozofije. Ako nastavimo kupovati ogromne količine odjeće – čak i ako je u pitanju pravedna, organska i održiva moda – pravi problem neće biti moguće riješiti. Da bismo mogli nešto doista promijeniti, moramo preispitati svoj odnos prema odjeći koju nosimo. 

 

Prevladavanje potrošačkog mentaliteta: ponovno definiranje spore mode

Najistaknutija teoretičarka spore mode želi da se taj plod njezina promišljanja manje bavi odjećom i načinom izrade, a više načinima na koje se ljudi s odjećom nalaze u interakciji. Mogli bismo biti puno više od pukih potrošača ako modu iznova definiramo u skladu sa svim načinima na koje koristimo, prilagođavamo i mijenjamo odjevne predmete koje posjedujemo. Promjenom načina na koji gledamo na stvari prestajemo biti pasivni potrošači trendova i stilova koje određuju robne marke i dizajneri. Spor način na koji doživljavamo modu tako će postati aktivan i osoban: naime, što dulje posjedujemo i nosimo neki odjevni predmet, tim više ga bez prestanka oblikujemo. 

 

Pored njezinih znanstvenih publikacija i članaka u popularnim časopisima, i sami projekti Kate Fletcher zorno prikazuju kako teorija spore mode izgleda u praksi. U časopisu „Lifetimes” Fletcher i Mathilda Tham, njezina kolegica s istraživačkog projekta, zamolile su žene da vode modne dnevnike, odaberu svoje omiljene odjevne predmete i neke koje nikada nisu obukle te da zabilježe rituale povezane s održavanjem njihove odjeće. Dobiveni podaci pomogli su im da razviju buduće scenarije povezane s brzom i sporom odjećom, stavljajući pritom naglasak na postupke održavanja, odabira, nošenja i njege odjevnih predmeta. 

 

Svi bismo trebali preispitati ulogu koju imamo u životu svoje odjeće, uključujući i stvari koje već činimo i one koje možemo i trebamo činiti kako bi naša odjeća što dulje trajala. Kate Fletcher drži kako upravo to označava početak putovanja prema istinski sporoj modi. 

Image credits
Header image: Courtesy of Kate Fletcher