Skip to Content

Revolucija spore mode

Znaš li da je modna industrija jedan od najvećih svjetskih zagađivača1? Prema podacima Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNCC), modna industrija odgovorna je za 10 % globalnih emisija ugljika2, a pretpostavlja se da bi taj postotak do 2030. godine mogao porasti za više od 60 %.3

Kao odgovor na to, pokret spore mode uzeo je maha. Počevši kao šapat, tijekom godina je dobio na zamahu i pretvorio se u prilično snažan glas. Kako raste potražnja za organskim materijalima i kvalitetno izrađenom odjećom koju lokalno proizvode adekvatno plaćeni zaposlenici, osvrćemo se na povijest održive mode i slavimo prekretnice koje su je omogućile: 

Vremenska traka evolucije spore mode

1980.-1990.: Uspon brze mode 

Potaknuta potražnjom potrošača za jeftinom, jednokratnom modom, modna industrija doživjela je maloprodajnu revoluciju koja je promijenila cijeli svijet. Industrija je u maloprodajnim trgovinama ulične mode stvarala manje-više neprestanu lavinu nove odjeće4. Niske cijene se uzdizalo u nebesa – što jeftinije, to bolje.

1991.: Točka preokreta

Veliki skandal zbog izvještaja o niskim plaćama i opasnim tvorničkim uvjetima u Indoneziji pogodio je Nike 1991. godine. Budući da je to potaknulo osudu javnosti, mnoge su tvrtke počele ulagati u etičke proizvodne prakse kako bi zaštitile svoj ugled5.

1995.: Dobivanje na zamahu

Kao odgovor na vrlo stvarna etička pitanja povezana s lancima opskrbe, 1995. godine osnovana je Svjetska organizacija za pravednu trgovinu (World Fair Trade Organization) čiji je cilj bio potaknuti proizvođače, trgovce na malo i potrošače da zajedno rade na održivijem i pravednijem svjetskom gospodarstvu. Tvrtke-predvodnice brze mode, našavši se na udaru kritika zbog niskih plaća i loših uvjeta rada, počele su uviđati da budućnost leži u održivosti4.

2007.: Pokret je dobio ime

Izraz „slow fashion” („spora moda”) 2007. je godine smislila Kate Fletcher iz Centra za održivu modu. Baš kao što je to bio slučaj i s pokretom spore hrane („slow food”), Fletcher je uvidjela potrebu za usporavanjem brze mode. U članku objavljenom iste te godine u časopisu The Ecologist napisala je sljedeće: „Sporo nije suprotno od brzog – ne postoji dualizam – nego je u pitanju drugačiji pristup, pri čemu su dizajneri, kupci, trgovci na malo i potrošači svjesniji lošeg utjecaja tih proizvoda na radnike, zajednice i ekosustave.”

Te godine Europska unija donijela je i uredbu REACH čija je svrha bila poboljšanje zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od negativnog utjecaja kemikalija. 

2009.: Zakonodavstvo i propisi

Europska unija je dvije godine kasnije, u 2009., donijela Uredbu Komisije br. 551, proglasivši upotrebu fosfora u postupcima pranja i u deterdžentima nezakonitom.

2013. – danas: Pobjeda za čovječanstvo

Poput feniksa, iz pepela urušene zgrade Rana Plaza u Bangladešu 2013. godine rođena je neprofitna inicijativa Fashion Revolution. Pozivajući ljude iz više od 100 zemalja da se pridruže kampanji za reforme i služeći se pritom lukavim hashtagom #whomademyclothes, ta je inicijativa ubrzo postala fenomen na društvenim mrežama, nadahnjujući milijune te uspješno pridonoseći revoluciji spore i održive mode6.

“If people buy at a deeply reduced prices, they have a throwaway mentality about clothes." – Linda Welters, fashion professor at the University of Rhode Island

Danas: #RethinkFashion

Posljednjih deset godina vrhunski dizajneri poput Stelle McCartney i Alessandra Michelea odbijaju pritisak za sve bržim isporučivanjem novih proizvoda te aktivno smanjuju svoj doprinos brzoj modi. Neovisne marke kojima je izvrsnost na prvom mjestu osvajaju priznanja modne industrije. 

Zahvaljujući povećanoj svijesti javnosti o negativnom utjecaju koji brza moda ima na okoliš, vodeće modne marke - uključujući H&M - pokreću programe recikliranja odjeće; Levi's predvodi kampanju održivosti; vrhunski dizajneri poput Guccija predani su održivijim praksama. A sada je na nama, potrošačima, da pokažemo da ovo nije samo prolazni trend nego istinsa želja za #RethinkFashion.

Ponašanje potrošača konačno se mijenja. Umjesto da jurimo po trgovačkim centrima, počinjemo pridavati veću važnost onome što već imamo pa kupujemo manje odjeće ili starim odjevnim predmetima udahnjujemo novi život.

Kad smo kod prekretnica, želiš li vidjeti naše? Evo kako napreduje putovanje tvrtke Perwoll prema održivosti