Pomalo umoran nakon nemirne noći, pamučni pupoljak se budi i započinje svoj dan. Potrebno je do 20 000 litara vode1 (ekvivalent pranju traperica do 400 puta), brojni pesticidi i šest do osam mjeseci da bi se dobio samo jedan kilogram upotrebljivih vlakana. Međutim, pamuk čeka prilično dug put proizvodnje trapera prije nego što poprimi oblik traperica iz asortimana brze mode. „Moram nešto učiniti s ovom kosom”, pomisli, pokušavajući izvući nit koja mu kvari stil.
Diveći se ogromnim prostranstvima zemlje koju je nekoć zvao domom – dijelu površine od 35 milijuna hektara posvećenom proizvodnji usjeva pamuka širom svijeta – pamuk se odvozi preko granice. Ovdje mu kombinacija velikih strojeva, potplaćenih tvorničkih radnika i sumnjivih kemikalija2 pomaže postići novu razinu čistoće i pretvoriti pamuk u pređu. „Izgledam tanje”, smiješi se pamučna tkanina, diveći se svojoj novoj figuri.
Uranjanje u toksičnu kupku nije baš kako je pamučna pređa zamišljala svoje jutro. „Ne bih trebala raditi ove new-age tretmane za detoksikaciju”, kazala je, lagano uznemirena. Međutim, trenutak kasnije morala je priznati da je ova nova indigo nijansa zaista fantastična. Naravno, kemijsko sredstvo potrebno za vezivanje indigo boje za vlakna ispustit će se u vodotoke2, no ljepota uvijek ima svoju cijenu, zar ne? Bez puno vremena za razmišljanje o alternativama iz svijeta spore mode, pamuk postaje tkanina i uskače u kamion koji vozi prema Xintangu – kineskom gradu poznatom kao „metropola traperica”.
„Stigla sam!” uzvikne pamučna tkanina, a zatim zakašlje. Mislila je da će miris uspjeha biti manje smrdljiv. „Dobro je što nemam pluća”, pomisli, spremna za svoju preobrazbu u najnoviji proizvod brze mode koji će ljudi naprosto morati imati. Čini se da radnici koji ostvaruju njezine snove nisu toliko oduševljeni nebrojenom količinom sati potrebnom za proizvodnju. Oni ipak marljivo rade i pamučna tkanina ubrzo postaje par traperica brze mode.
Traperice se ukrcavaju na dva kamiona, brod i avion kako bi krenule na svoje posljednje epsko putovanje. Nakon 14 000 kilometara3 – što je otprilike prosjek za jedan par traperica iz asortimana brze mode – na njihovo veliko zadovoljstvo konačno se nađu u europskoj robnoj kući. Svake godine širom svijeta proda se nevjerojatnih 1,25 milijardi traperica4 koje su sretne što mogu biti dio kul ekipe. „Mama bi bila ponosna”, raduju se kad ih odabere elegantna žena koja miriše na citruse.
Život nakon napuštanja trgovine je dobar, ali naše traperice iz asortimana brze mode shvate kako redovito provjeravaju svoje šavove. Svjesne su da prosječni odjevni predmet poživi samo 3,3 godine prije nego što završi u smeću5. Grozničavo guglaju: „Kako ostati mlad” i „5 načina kako zadržati ženski interes”. Pritom saznaju za loš utjecaj brze mode i počnu se osjećati pomalo loše u svojoj koži, sve dok ne otkriju sporu modu i shvate da za promjene nikada nije prekasno. One uče da pranje traperica odgovarajućim proizvodom te popravljanje nedostataka nisu samo odlični načini za produljenje njihova života nego su i puno bolji za okoliš od kupovanja novih. „Jesi li čula za Kintsugi?”, pitaju traperice svoju elegantnu vlasnicu, uvjerene da još nije prekasno za #RethinkNew.
Image credits
Header image: Getty Images
Image of cotton field: Shutterstock
Image of inside the factory: Getty Images
Image of cotton yarn spinner: Shutterstock
Image of factory workers making denim: Getty Images
Image of retail shop: Stocksy
Izvori:
1. World Water Day: the cost of cotton in water-challenged India
2. The Environmental and Human Cost of Making a Pair of Jeans
The logical Indian
3. Podaci su izvedeni iz kombinacije izvora, uključujući:
The Supply chain for jeans: assessing transport and energy consumption
(Michael Browne, Julian Allen, Transport Studies Group, University of Westminster, London, UK)
Energy Consumption in the UK Jeans Supply Chain (Transport Studies Group, University of Westminster)
4. Denim Jeans Industry Market Analysis
5 Valuing Our Clothes: the cost of UK fashion
Zanima li te stav tvrtke Perwoll o održivosti? Saznajga ovdje